Oktobar 20. je posvećen krznenim sisarima koji žive laganim tempom. Svoje dane provode u tropskim šumama Centralne i Južne Amerike viseći naglavače. Sa svojim neobičnim izgledom i blagim osmehom, lenjivci su osvojili svet, te su tako dobili i svoj dan!

Neobičan izgled
Lenjivce odlikuje dugo telo prekriveno krznom. Njihove duge noge su adaptirane za hvatanje i završavaju se kandžama. U zavisnosti od toga da li imaju dva ili tri prsta, možemo razlikovati dve familije Megalonychidae (dva prsta) i Bradypodidae (tri prsta).
Njihove dlake rastu u suprotnom smeru, jer veliki deo dana provode viseći u krošnjama. U uslovima vlažne tropske klime, krzno lenjivaca je odlično mesto za razvoj algi, koje pružaju lenjivcima zaštitnu kamuflažu. Pored toga u krznu se mogu naći bakterije, gljive , kao i različite vrste insekata.

Zbog strukture lica lenjivci često izgledaju nasmejano, iako su pod stresom i uplašeni. Što postaje sve veći problem zbog njihove komercijalne upotrebe u turističke svrhe.
Sporo kretanje i nedeljni ritual
Veoma usporeno kretanje, svega 30 cm po minutu, je jedno od glavnih karakteristika lenjivaca. Oni imaju spor metabolizam i u stanju su da vare jedan obrok i po mesec dana. Sporo kretanje je vid uštede energije.
Lenjivci najveći deo svog života provode u krošnjama, ali jednom nedeljno se spuštaju na tlo radi obavaljanja fizioloških potreba. Ovaj oblik ponašanja je potpuna enigima i naučnici još uvek nisu ustanovli zašto lenjivci izlažu sebe tolikoj opasnosti od predatora zarad vršenja nužde.

Prirodni predatori lenjivaca su jaguari, oceloti i velike ptice grabljivice. Tempo kretanja je takođe i način zaštite, lenjivci su često neprimetni i uklopljeni u okolinu.
Status ugroženosti
Prethodno pomenute familije čine šest vrsta, od kojih su četiri van opasnosti. Jedan vrsta je u blagom padu, dok je Bradypus pygmaeus kritično ugrožena vrsta.

Najveću pretnju po staništa lenjivaca predstavlja ilegalna seča šuma. Njihova popularnost je takođe dovela i do povećanog broja lovokradica.
U Panami su, kao odgovor na loše ophođenje prema ovim životinjama, otvoreni objekti u kojima ljudi u sigurnom okruženju mogu imati kontakt sa lenjivcima na način koji neće ugroziti njihovu rutinu.