Dan gljiva obeležili smo 16. aprila, a sada vam predstavljamo nekoliko vrsta jestivih gljiva i kratak priručnik za branje.

Stručnjaci kažu da u svijetu postoji preko 500.000 vrsta gljiva, a svakodnevno se otkrivaju nove vrste. Od ovoga pozamašnog broja, samo je nekoliko stotina jestivih. Dakle, prva i osnovna stvar je naučiti prepoznavati jestive od nejestivih, tj. otrovnih gljiva, makar one najpopularnije vrste, koje rastu u našim krajevima.

Neke jestive gljive

Rudnjača

Rudnjača (Agaricus campeter- poljski šampinjon) je vrsta jestive gljive iz porodice šampinjona. Visine je od 5-9 cm, ima bijeli do svijetlosmeđi šešir, prečnika od 5-12 cm, koji je u početku mesnat, a poslije postane pljosnat. Ovo je gljiva svilenkaste ili „plišane“ pokožice, ponekad sa tamnijim krljuštima. Listići su joj u početku bijeli, pa mesnato ružičasti i na kraju čololadno smeđi. Drška je bijela, kratka i prema dnu sužena, sa jednostavnim prstenom koji, uglavnom, otpadne. Prijatnog je mirisa i ukusa. Može se naći u svijetlim šumama u nižim brdima, livadama, voćnjacima, u proljeće i jesen.

Rujnica

Rujnica (lactarius deliciosus-brinovka) pripada porodici mliječnica. Šešir joj je narandžastocrven, širine od 5-15 cm, u početku izbočen, kasnije otvoren i ljevkast. Mesnat je i ima jasno vidljive koncentrične krugove. Listići su narandžasti, na dodir postaju zelenkasti, gusti i lomljivi. Narandžasta drška je malo tanja pri dnu, prvo puna, poslije šuplja, često sa vidljivim plitkim rupicama. Nema prstena. Kada se prereže pušta narandžastocrveno mlijeko, ugodnog je mirisa i ukusa. Može se naći u gotovo čitavoj Evropi. Raste u četinarskim šumama, šumskim čistinama, uz rubove šuma i šumskih puteva, od kraja ljeta do kasne jeseni.

Na slici ispod je otrovna gljiva Lactarius chrysorrheus, slična Rujnici, te treba biti oprezan kako ne bismo ubrali otrovnu gljivu umesto jestive Rujnice.

Fotografija: Selena Jovanović

Pravi Smrčak (Morchella esculenta)

Ovo je jestiva gljiva iz porodice Morchellaceae. Oblikom i izgledom podsjeća na pčelinje saće ili spužvu. Ima jajolik, uzdužno naboran žućkasto do svijetlo smeđi šešir. Drška je bjeličasta, kasnije žućkasta i šuplja, u donjem dijelu zadebljana, visoka 4-6 cm, debljine od 2-3 cm. Meso je bijelo, krhko, ugodnog mirisa i ukusa. Raste na šumskim čistinama, u svijetlim šumama i vlažnim staništima uz rijeke. Naziv smrčak pominje srpski jezikoslovac Vuk Kradžić (1787. – 1864.) u rječniku iz 1852. godine, a potiče od smrča, smreke, gljive koja raste pod smrekama. Ovo je gljiva odličnog kvaliteta, koja se jede dobro termički obrađena. Ne smije se jesti sirova, jer izaziva probavne smetnje.

Kako se pravilno beru gljive?

Kako bismo što duže imali ovo delikatesno bogatstvo u našim šumama i krajevima, potrebno se odgovorno ponašati prilikom branja gljiva. Važno je da imate vodootporne cipele, korpu od pruća obloženu paprati i nožić. Izbjegavajte plastične vrećice, jer se u njima gljive najčešće raspadnu. Sa sobom ponesite i vodu.

  • Berite samo one gljive koje prepoznajete.
  • Gljive se beru uvrtanjem, a mesto gde su ubrane se zatrpa zemljom. Ako se gljiva ne može izvaditi, celo mesto gde se prelomila se pritisne u zemlju i zagrne istom. Parazitske gljive na stablima domaćina se odsecaju što bliže stablu.
  • Ne beru su ni premlade, ni prestare gljive.
  • Izbjegavajte da perete gljive, jer se tako uništava njihov ukus.
  • Gljive se mogu čuvati na hladnom, tamnom mjestu (do 1 dan), u frižideru (od 1 do 6 dana), u zamrzivaču (do 6 mjeseci), suve u teglama (preko godinu dana).
  • Ako osjetite simptome trovanja, odmah se obratite ljekaru.
  • Oko razmjene iskustava, literature, znanja, konsultujte se sa stručnjacima ili lokalnim gljivarskim društvima.

Autorka: Sonja Pržulj
Zelene priče

oglas

NAPIŠI ODGOVOR

Molimo vas da upišete komentar!
Molimo Vas da upišete ime